Svake godine ljudi koji su iskušani oboljenjima koja su povezana s džinskim svijetom mnogo puta ulaze u najbolju sezonu godine nespremni i često završavaju preopušteno pa se poslije ibrete kako Ramazan nisu maksimalno iskoristili u liječenju i popravljanju svoga stanja.
Da li smo ikada razmislili o tome da je Allah u ovome mjesecu propisao da se (ograničeno) suzdržavamo od stvari koje su u osnovi halal?
Jedna od mudrosti toga jeste to da ukoliko čovjek svoju dušu istrenira na ostavljanju neophodnih stvari za život i onih koje su u osnovi halal - logičnije je da mu poslije bude lakše da dušu navikne da ostavlja harame.
Kako je moguće da se mnogi od nas, dok su šejtani ovog mjeseca svezani, jedva šlepamo kroz ove mubarek dane po pitanju ibadeta i dobrih djela - a onda nam je teško prihvatiti činjenicu da šejtan nije kriv za sve u našem životu.
On je radio na nama cijele godine pa se čak u Ramazanu s nekima od nas može potpuno opustiti - kao da mu je zaslužena pauza.
Možda si suzbio i ostavio nešto od grijeha zbog posvećenosti Ramazanu, ali da li osjetiš da ti je uskraćeno činjenje dobrih djela onako kako si za ovaj mjesec planirao ili zamišljao?
Ako je ovo stanje sad u ovom mubarek mjesecu onako kako ga doživljavamo - kako li će tek biti kada nakon Ramazana šejtani budu pušteni i navale na nas sa svih strana punom snagom?
Možda si sebi rekao da si sit tog ciklusa i želiš da razbiješ tu tradiciju gdje se svake godine iznova nikad ne izvuče iz Ramazana ono što se ciljalo - a šejtani će se stisnuti jer znaju da će nakon Ramazana nastaviti s nama kao da ništa nije bilo jer Ramazan na mnoge od nas ne ostavlja dugotrajni trag jer ostavimo većinu djela koje smo činili odmah nakon Bajrama.
Ali evo, opet si dočekao još jedan Ramazan - a mnogi nisu.
Snažnim nijetom si možda započeo, ali je nekako sve splahnulo ovih dana iako kad sagledaš vidiš da si imao mnoga olakšanja i šanse za ibadet - samo što te nešto u dubini tvoje duše odvraćalo.
Naprežeš se u samome razmišljanju prije konkretnog pokušaja da uopšte učiniš određena djela.
Osjetiš da ti srce nije u imanskoj kondiciji, ali ipak misliš da imaš šanse protiv nevidljivog svijeta.
Subhanallah, budi iskren prema sebi - i da je vidljiv opet bi ti bilo džaba i da ti sve razotkriveno i predočeno bude.
Milost je što je nevidljiv jer bi tek tad u duboki očaj pao kada odmjeriš svoje stanje i s druge strane, još kada ti svane s čim i sa kim imaš posla.
"Ne, ovaj Ramazan će biti bolji - ovaj će biti drugačiji."
Obećao si sebi, obećao si Allahu. Evo, ušli smo u zadnje dane Ramazana - pa šta bi? Opet po starom?
فَلَمَّا كَشَفْنَا عَنْهُمُ الْعَذَابَ إِذَا هُمْ يَنكُثُونَ
"A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili."
[Az-Zukhruf, 50]
Čim ramazansko olakšanje dođe, čim džinski uticaj popusti - malo živneš ali se i opustiš, a čim te šejtanski pritisak opet stisne i intenzitet simptoma se poveća - opet gubljenje kontrole i očaj?
Zar ti nije dosadilo?
Nekim ljudima je čak teže u ovome mjesecu zbog ciljane obnove sihra u ovim danima pa se poruke ovoga teksta kod takvih još ozbiljnije moraju shvatiti.
وَمِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَى حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَى وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ذَلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
"Ima ljudi koji obožavaju Allaha na ivici, ako ga zadesi dobro, smiri se time, a ako ga zadesi iskušenje, on se potpuno okrene, pa tako izgubi i dunjaluk i ahiret. To je, uistinu, očiti gubitak."
[Al-Ḥajj,11]
Ibnul Kajjim رحمة الله je rekao da je od posljedica grijeha zabranjivanje (spriječa-vanje), lišavanje pokornosti.
Kada grijesi ne bi imali drugu kaznu od te da odvraćaju od pokornosti, ta kazna bi bila dovoljna! Tako čovjek otpočne sa pokornošću, ali je grijeh prekine, pa otpočne sa drugom, ali je opet grijeh prekine. Tako i sa trećom i četvrtom i tako stalno." [El-Dževabu el-Kafi]
Da li ovo zvuči kao tvoj odnos s dobrim djelima?
Prečesto?
Nadaš se da će se to nekako vremenom promijeniti?
Neće.
Rekao je Alija رضي الله عنه:
"Nije se spustio belaj osim zbog grijeha i neće se podići osim sa pokajanjem!" [Tarikul-hidžretejn, str. 591]
Ali kako ćeš se pokajati i rastužiti šejtane ako si preokupiran upadanjem u šejtanove zamke koje ti je postavio davno prije Ramazana - a sad bere plodove njegovih spletki dok uživa i gleda sa strane jer je ubjeđen da ćeš samoga sebe upropaštavati.
Ima li istine u šejtanovoj analizi i procjeni?
Zašto da mu ispunjavamo želju i zašto da mu dajemo to zadovoljstvo?
Nekima je ovo stanje iz godine u godinu i prave jedne te iste greške, ali se iznova nadaju da će "nešto" biti - Allah da pomogne.
أَوَلاَ يَرَوْنَ أَنَّهُمْ يُفْتَنُونَ فِي كُلِّ عَامٍ مَّرَّةً أَوْ مَرَّتَيْنِ ثُمَّ لاَ يَتُوبُونَ وَلاَ هُمْ يَذَّكَّرُونَ
"Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dvaput u iskušenje padaju, pa opet, oni se ne kaju, niti se prisjećaju i pouku ne uzimaju!"
[At-Tawbah, 126]
Šta doprinosi ovome?
Odakle dolazi ova opuštenost (i mnogo puta neozbiljnost) u pogledu konkretnih djela u Ramazanu kod onoga koji se liječi?
Jedan od razloga - iako će mnogima možda čudno zvučiti - jeste nedostatak stida.
Da, stida.
Kada osoba izgubi osjećaj nadzora i odgovornosti - pokaže se na djelima ono što je u srcu.
Već su počeli izgovori da se redaju u mislima?
Pauziraj ih, stani i razmisli.
Da Allahov Poslanik ﷺ pokuca na tvoja vrata danas uz želju da provede ostatak Ramazana sa tobom uz uslov da ništa ne mijenjaš (zbog toga što je on sa tobom) nego da ostaneš u svom prirodnom i prosječnom stanju - da li bi te bilo stid?!
Da li bi te bilo stid da vidi tvoje stanje i stanje u tvojoj kući?
Da li bi te bilo stid da ti pregleda historiju na telefonu i da vidi tvoje poruke i stanje na tvojim društvenim mrežama - a kao uvjeren si da je ovo mjesec Kur'ana?
Da li bi se postidio kada bi Poslanik ﷺ vidio koliko Kur'ana učiš ili ne učiš dnevno - a kao liječiš se Kur'anom?
Da li bi te bilo stid kad te vidi šta, kako i koliko jedeš?
Da li bi imao šubhu da mu ponudiš od onoga s čime se hraniš (pogotovo mesa) ili bi mu rekao "evo, piše halal mora da jeste"?
Budi iskren.
Da li bi te bilo stid da ga odvedeš u džemat gdje klanjaš teraviju kada vidi stanje tebe i drugih ljudi?
A tek kad vidi iza koga si stao da klanjaš - a već postoje ljudi koji su bliži sunnetu u tvom mjestu koje ciljano možda i izbjegavaš.
Da li bi te bilo stid Poslanikovog minbera sa kojeg se pozivalo u čisti monoteizam kada se sjetiš ovog vašeg ispod kojeg se sagnute glave skupljate - a dobro znaš u šta vas sa njega znaju pozivati?
Haj', makar si odlučan i čvrst kada tespih izbjegavaš.
Da li bi te bilo stid da vidi kako preskačeš noćni namaz i ne oživiš ga kako treba u ovim noćima - samo zato što nisi stigao u džemat jer se oslanjaš na hifz drugih ljudi?
Nekada ti drugi znaju biti oni koji pozivaju u zabludu - pa kako je moguće i kako smo sebi dozvolili da nas takvi preteknu jer znaju više Kur'ana napamet od nas, o sunnetlije?
Kako je moguće da je naš trud manji od njihovog, gdje nam je ljubomora?
Zar nas nije stid Poslanika ﷺ?
Zar nas nije stid mjeseca Kur'ana - još jedan nam prolazi a mi i dalje strahopoštovanje u namazu gradimo samo na osnovi melodije imama jer i dalje ne znamo šta se uči dok ne uzmemo pročitati "na naš"?
Zar nas nebi bilo stid Poslanika ﷺ da nas vidi kako smo razne jezike svijeta naučili samo kako bi razumjeli poslodavca i mušterije - a kako izbjegavamo da naučimo značenje i jezik Allahovog govora?
Da li bi te bilo stid da te vidi kako se prvi odazoveš na iftar i druženje, kako se uzbudiš i razveseliš i brzinski spremiš kad dobiješ poziv kada je sjelo u pitanju, a u isto vrijeme kako te ne prži u srcu kad propustiš početni tekbir za jaciju ili kako prvi znaš trčati kući možda nakon samo 2 ili 4 rekata teravije jer skoro nikako ne osjetiš slast ni Kur'ana ni namaza?
Bolje se koncentrišeš kod kuće? Dobro, nije problem.
Kako te onda nije stid čovjeka čije su noge oticale od noćnog namaza moleći i plačući za svoj ummet - uključujuči tebe - a ti se izvališ i legneš nakon iftara jer ti je "nešto mrsko" ustati i napaćeno jedva otklanjaš nešto više od farzova sa skoro istim surama od kad znaš za sebe na svakome namazu. Znači to je taj skrušeni namaz? Allah da nas sačuva takvog shvatanja.
Da li bi te bilo stid da te vidi kako galamiš i kako se nervoziš i uznemiravaš druge jezikom u toku tvog "posta" - da te čuje kako se obraćaš drugima?
Da li bi te bilo stid kada vidi kako se ophodiš prema ukućanima?
Da li bi te bilo stid da te vidi kako se ophodiš prema svojim roditeljima i kako s njima pričaš?
Da li bi te bilo stid kada vidi stanje tvoje i stanje tvoje porodice i ono u šta se upuštate i u šta sebi dozvoljavate da vam prolaze ramazanski dani?
Da li bi te bilo stid kada te vidi da se munafičiš i obmanjuješ tim da oplakuješ muslimane koje lično ne poznaješ koji su u ogromnim patnjama daleko od tebe i doviš za njih za imamom u suzama na vitru dok si u isto vrijeme prekinuo ili zahladio kontakt sa mnogima, čak i radi najmanje sitnice - od muslimana u tvojoj blizini i rodbine i džematlija pa nadalje - svakome si mahanu u svemu našao.
Zašto dvostruki aršini?
Zar nismo jedno tijelo?!
Gdje je milost i razumijevanje za ostale?
Nisi na usluzi onima oko tebe i mrsko ti je da žrtvuješ i najmanju udobnost, a kao srce ti se cjepa za stanje muslimana po svijetu.
Da li bi te bilo stid čovjeka koji je vodio brigu o svim muslimanima, a najveću o onima direktno oko njega svojim prisustvom i imetkom i vremenom i životom - dok su tebi i meni uvijek nekako najpreči oni koje samo dovom pomoći možemo, a nekada i to "smetnemo" a kao krenuli bi s onima koji su krenuli ali nekako uvijek sjedimo s onima koji sjede!
Da li bi te bilo stid da Poslanik ﷺ vidi na čemu odgajaš djecu od džahilijjetskih navika i nevjerničkih moda i frizura pa sve do igara pune muzike, bluda, i drugih "ko fol" neizbježnih šejtanluka ovoga vremena a znaš da ti je mrsko bilo pokušati i natezati se oko toga - budi iskren.
Ali, eto kao slao si ih u mekteb vikendom, šta se može više tražiti od tebe, uputa je od Allaha - jel' tako?
Da li bi nas bilo stid kada vidi da je vjera mnogima od nas pretežno bila ostavljena za vikend - nakon što dobro u toku sedmice izrobujemo dunjaluku?
Šta li si im od malih nogu dozvoljavao misleći da im daješ pristup svijetu putem interneta i drugih tehnologija, ali ustvari šta se desilo jeste da si ti dao internetu i Iblisu pristup tvojoj nevinoj djeci.
Preko 1400 godina se muslimanska djeca odgajaju Kur'anom ali eto, ovoj danas treba nešto više da ne "zaostanu"?!
Napredna nam je omladina nema šta - vidimo po anketama da su im draži i poznatiji kafirski fudbaleri od ashaba Allahovog Poslanika ﷺ.
Vidi koga oponašaju i za čim žude - nemoj da se lažemo.
Da li bi nas bilo stid da nam Poslanik ﷺ vidi stanje omladine kada znamo da smo ih većinom mi i naš nemar i naše greške upropastile?
Da li bi se tad diplomama sekularnih studija ponosili pred njim kao pred drugima kada su steknute na račun dječijeg karaktera, imana i ahireta?
Da li bi nas bilo stid kada nas vidi koliko ulažemo u ovaj svijet - a za onaj samo siću?
Da li bi te bilo stid da nakon što si vjerovatno prolazio stil da'we Ibrahima ( عليه السلام ) gdje si ti kao mlađi morao pozivati roditelje i starije od sebe u vjeru, gdje si možda jedini vjernik u familiji bio - da se pravdaš da'wom Nuha (عليه السلام) koji je pozivao svoga sina, a dobro znaš da je Nuh sve od sebe dao, a ti ne da nisi svezao svoju devu - možda si je i šutnuo i otjerao - ali se pustim željama oslanjaš na Allaha dok postupcima svojim odgajaš sve i svašta osim prave muwehide u svojoj kući.
"Neka, dobar/ra je on/a meni."
Da li bi te bilo stid da s tim izgovorom pred Poslanika ﷺ staneš i da ga u oči pogledaš?
Tobe jarabi nekad se pitam da li odgajamo djecu u ime Allaha da vrate ponos ovome ummetu ili ih uzgajamo da budu podobni sljedbenici Dedžala.
Da li bi te bilo stid Poslanika ﷺ jer dobro znaš koliko se žrtvovao da bi nama i svijetu čistu i jasnu vjeru dostavio i ostavio, da te vidi kako puniš safove (a vala i džepove) novotara, a muslimana koji nastoje istinski sunnet slijediti u tvojoj okolini ima - samo eto nešto nisu na "tvom menhedžu" pa se možda čak više i ne selamite i svijesno izbjegavate - a okorjeli sekularisti i novotari van okvira ehlis-sunneta su ti kao približniji nego oni?!
Šta će ti djela učenjaka i zbirke hadisa koje si nagomilao u kući i uredno poredao ako im prkosiš u praksi - da i oni služe kao ukras kao što je mushaf ukras u kućama mnogih?
Svako to djelo vjerovatno počinje s poglavljem o nijjetu - pa šta bi s tvojim?
Bitno ti je bilo da je "sve sahih" - ispada kao da si uputu tražio da joj poslije kontriraš?
Nježan si s kamatašima, strankašima, bludnicima, onima koji se s vjerom ismijavaju i podsmijavaju i svim sortama fasika, ali oštri bič kritike i bojkota spustaš na tvoju braću i sestre koji su u mnogo manje greške upali?
Da li te je stid Poslanik ﷺ koji nam je dostavio sve nedvosmislene propise walaa' i baraa' (ljubavi i mržnje u ime Allaha) - da nas vidi kako vagamo korist i štetu u ime svoga dunjaluka i nefsa, da nas vidi kako gradimo i rušimo međuljudske veze u ime svega i svačega samo slabo čisto Allaha radi jer nas je strah ljudi a nešto smo neosjetljivi postali na Vatru.
Kako nakon svega ovoga neko očekuje da mu se spusti potpuno izliječenje i da džini odustanu i nestanu. Na osnovu čega?
Zar smo zaboravili ajet gdje Allah kaže
وَلاَ تَرْكَنُواْ إِلَى الَّذِينَ ظَلَمُواْ فَتَمَسَّكُمُ النَّارُ وَمَا لَكُم مِّن دُونِ اللّهِ مِنْ أَوْلِيَاء ثُمَّ لاَ تُنصَرُونَ
"I ne naginjite onima koji zulum čine, pa da vas Vatra prži, da nemate drugih zaštitnika osim Allaha, i da zatim nemate pomoći!"
[Hūd, 113]
Zar tebi u tvom slučaju liječenja nije potrebna i zaštita i pomoć? Subhanallah.
S kim se družiš ovog Ramazana, ti koji hoćeš da se kutarišeš šejtana i liječiš od sihra?
Ako nedovoljno s Kur'anom i sa onima koji ga stvarno nastoje slijediti - na šta si to korisnije u ovom Ramazanu naišao da i mi ostali popravimo svoja stanja uz to saznanje?
Da li bi te bilo stid Poslanika ﷺ koji je poslan da nas izbavi iz tmina na svjetlo kako te vidi da ti svjetlo smeta, a sjedenje u mraku prija - nećeš ti to javno priznati, ali kad ostaneš sam s svojim šejtanima znaš da neke istine u tome ima?
Teško se nama koji zbog neupućenih ostavljamo uputu!
Želimo društvo meleka a sjedimo sa šejtanima bez konkretnog cilja da ih odvratimo od zla i pozovemo na dobro - a srca nam se strovališe u provalije vehna.
Ne možeš da se strpiš i da trpiš ili zanemariš neke personalne stvari ili dunjalučke gubitke zarad uspostave islamskog bratstva na sunnetskim principima ali možeš tolerantno širiti granice sabura i da se smješkaš i klimaš glavom s toplim osmjehom tamo gdje se laže na Allaha i Njegovog Poslanika ﷺ - riječima i praksom.
Poslije se čudimo da ni kolač na dan Bajrama nema ukusa - žalimo se da nešto Bajrami više nisu isti.
Ne osjetiš Allahove ajete, slabo ih doživljavaš ovoga Ramazana i osjetiš kako se Allahove poruke odbijaju od tvoje stvrdnuto srce koje nije u stanju niti da ih razumije niti primi.
Nešto se brzo zasitiš Kur'ana - kao da ti nije potrebno njegovo zauzimanje za tebe na Sudnjem danu.
Tražiš lijeka za sebe putem Kur'ana - ali navikao si se da ti neko drugi uči umjesto tebe?
Misliš li, tako ti Allaha, da će onda kolač ostaviti traga na tebe?
Hoćemo da uživamo na dan Bajrama, ali da li smo ga zaslužili?
Ne odgovaraj sad nego pitaj svoju dušu na dan Bajrama ovo pitanje pa neka ti srce odgovori.
Kako da takvo srce primi lijek od Allaha kada se direktno i prvenstveno lijek na srce spušta a ono nije ni "s" od spremno?
يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءتْكُم مَّوْعِظَةٌ مِّن رَّبِّكُمْ وَشِفَاء لِّمَا فِي الصُّدُورِ وَهُدًى وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ
"O ljudi, već vam je stigla Opomena od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i uputa i milost vjernicima."
[Yūnus, 57]
Uputa i milost je isključivo vjernicima - pa kako mi to doživljavamo odnos s Kur'anom?
Šta će nam džini - znamo se mi i sami od upute okretati.
Svi se slažemo da lijeka bez Kur'ana nema i da je jedinstven i prvenstven kada se čovjek liječi od šejtanskog uticaja - pa kojom logikom se neko nada izliječenju kad je promašio odnos s jednim od glavnih temelja?
Prolazi te život - da li je ovo ono što stvarno želiš za sebe? Da sretneš Allaha prazan?
Sve je nekako preče bilo.
Zar nas nije stid da nas Poslanik ﷺ vidi kako procentualno više provodimo u kupovini i spremanju hrane nego u ibadetu u Ramazanu?
Zar nas nije stid kad primjetimo da vremenski duže ostanemo za sofrom i u wc-u nego u namazu?
Da li te je brate stid ajeta kojeg je Poslanik ﷺ nama od Allaha dostavio gdje stoji:
الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاء بِمَا فَضَّلَ اللّهُ بَعْضَهُمْ عَلَى بَعْضٍ وَبِمَا أَنفَقُواْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ
"Muškarci su nadređeni i staraju se o ženama zato što je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje..."
[An-Nisāʾ, 34]
Da li si, o brate, ona nepokolebljiva stijena akide i karaktera u svojoj kući koja ulijeva sigurnost svojim ukućanima jer znaju da tebe imaju da ih dalekovidno vodiš kroz talase ovih vremena fitne?
Ili si pak neko ko jedva sam na nogama stoji od šubuhata i šahavata - a kamo li da se još neko osloni na tebe - srušili bi se svi kao domine.
Ashabi nisu osvajali svijet guleći krompire niti klanjajući sabah kod kuće u pidžamama.
Došli smo do toga samo što braća još nisu počela dojiti bebe, Allahu ekber!
Da li bi te bilo stid da te Poslanik ﷺ vidi u tom stanju a ti se tješiš da si merhametli dobročinitelj?
Da li bi te bilo stid da mu citiraš hadise o dobročinstvu i da se pravdaš dokazima za koje znaš da nisu na pravom mjestu?
"To brate, reci im jarane".
Ništa se ne raduj - ni samoga sebe neću poštediti.
Ashabi isto tako nisu ni žene svoje zapostavljali u pogledu Ramazana jer su znali da je uloga žene muslimanke u borbi protiv šejtana ogromna - ako ona ne bude normalna neće biti ni društvo.
Koliko je sestara kojima je otežano liječenje do mjere gdje ni Ramazana osjetiti ne mogu, gdje ni teravije klanjati ne stignu zbog nabijenih džahilijjetskih normi prilikom ramazana.
Ashabi ih nisu preopterećivali krkanskim ponašanjima po pitanju iftara i sehura koju cjenu plaća samo ona kada joj se oduzima od vremena s Kur'anom jer ne zna gdje joj je glava samo da bi se ti lijepo naručkao i napucao do grla raznim jelima - ne znaš ni sam gdje ti je sve stalo.
Poslije u najbolju ruku razguliš sam na teraviju a ona je ta koja je na kijamu i ruku'u pred suđem kao što je maloprije pred šporetom bila dok djeca skaču i vrište oko nje.
Jadna ona, kao da si ti jedini kome je Ramazan.
Poslije još imaš obraza da izbjegneš teraviju jer si se prejeo pa se pokriješ trenerkom i zahrčeš kao da noći Ramazana dovoljno ne vrijede tvog zalaganja.
Umjesto da budiš porodicu na noćni namaz i da vam to bude navika slijedeći praksu Poslanika - tebi je navika jedino to da te neko probudi kad je sehur spreman, jedino tad imaš motivacije da se dižeš.
Traži se od nas da pružimo ženama sigurnost pa da li je to stvarno stanje, da li smo prava braća "na sunnetu" ili pak samo obične bradonje - nadmašili i mnoge džahile u krkanluku?
Sigurnost nije samo donositi i gruhnuti pune kese u kuću ili plaćanje računa ili traženje linije manjeg otpora po pitanju emaneta i uloge koje imaš u porodici po pitanju imanskog razvoja i napredovanja, samo da bi izbjegao natezanje oko odgoja kako bi malo i ti oćejfio.
Dunjaluk nije mjesto rahatluka - zar smo zaboravili naš zadatak na zemlji?
Da li si ti izvor sigurnosti u svojoj kući ili pak nestabilnosti?
Dobro se pitaj jer si najodgovorniji!
Da li si od onih koji gledaju da se tvojim strastima ugodi a ostalo neka ori i gori - ne vodiš brigu prvenstveno o njenoj vjeri i prirodi gdje se sestra nužno zbog nedostatka muškarčine u kući počne ponašati na načine koji njoj ne dolikuju.
Ti je upropasti, a i ona se upropasti sa tobom.
Poslije se ljutite jedno na drugo i prebacujte krivice koliko hoćete - svi ćemo odgovarati kod Allaha, kako se ne bojimo?!
Da li bi te bilo stid da Poslanik ﷺ vidi kako se ophodiš prema ovom emanetu?
Brate, da li te je stid da te vidi umjesto da pružaš sigurnost i vodiš brigu o onima za koje će te Allah najviše pitati - ti sjediš i igraš igrice ili do kasno kahvenišeš ne riješavajući ni svoje stanje, a kamo li stanje ummeta, a kao slabo se ima vremena za porodicu u današnjem vremenu.
Ali kada dođe vrijeme za džematske akcije i kada te drugi muslimani trebaju u onome što ti je imalo mrsko ili kada su neka druga djela u pitanju gdje je potrebno žrtve - brzo se sjetiš da imaš porodicu i da trebaš "malo i s njima".
Međutim kad te džini napadaju i budeš iskušan - očekuješ da svačije obaveze stanu da ti neko pritekne upomoć?
Tad bi ti bilo krivo ako se "svako samo o sebi i svome brine".
A ti, sestro?
Budi iskrena - da li misliš da sebi u svojoj kući zarađuješ Džennet ili sebi pripremaš mjesto u Džehennemu a da možda nisi ni svijesna?
هُوَ ٱلَّذِی خَلَقَكُم مِّن نَّفۡسࣲ وَ ٰحِدَةࣲ وَجَعَلَ مِنۡهَا زَوۡجَهَا لِیَسۡكُنَ إِلَیۡهَاۖ
"On je Taj Koji vas je od jednog čovjeka stvorio - a od njega je drugu njegovu stvorio da se on uz nju smiri (da mu bude sakinah)..."
[Al-Aʿrāf, 189]
Da li si sestro svome mužu i ostalima u kući izvor smirenosti ili si pak izvor stresa, pritiska, drame, nervoze i anksioznosti?
Da li bi te bilo stid, o sestro, da te Poslanik ﷺ čuje kako se obraćaš mužu, kojim tonom i kakve riječi mu govoriš?
Da li bi imala obraza da se njemu izgovorima za svoje ponašanje pravdaš kao što se pravdaš ispred svojih?
A djecu - u šta ih pozivaš svojim djelima i riječnikom?
Ti si njima prva medresa - pa šta si ih naučila i čime si ih podučila i kako si odgojila njihove duše sudeći po tvom živom primjeru kojeg nužno trpe dok su mladi - a kada odrastu da li će im najdraži dani biti oni iz "prve medrese" ili će ih osviježiti bijeg čim se dočepaju malo slobode jer si ih prečesto gušila kritikama, kukanjem, galamom, nestrpljenjem i nedostatkom empatije?
Kakvu atmosferu praviš u kući za vrijeme Ramazana?
Moraš biti pronicljiva - u takmičenju si s šejtanom koji želi da odgoji tvoju djecu po njegovome!
Gutamo li knedle zbog ovih primjera?
"Pa dobro, nije sad sve do nas - nismo sve mi krivi."
Slažem se. Svi smo krivi osim kada to nismo i nismo krivi osim kada to jesmo.
یَـٰۤأَیُّهَا ٱلَّذِینَ ءَامَنُوۤا۟ إِنَّ مِنۡ أَزۡوَ ٰجِكُمۡ وَأَوۡلَـٰدِكُمۡ عَدُوࣰّا لَّكُمۡ فَٱحۡذَرُوهُمۡۚ وَإِن تَعۡفُوا۟ وَتَصۡفَحُوا۟ وَتَغۡفِرُوا۟ فَإِنَّ ٱللَّهَ غَفُورࣱ رَّحِیم
"O vi koji vjerujete, među suprugama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i ne korite i oprostite, pa Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je."
[At-Taghābun, 14]
إِنَّمَاۤ أَمۡوَ ٰلُكُمۡ وَأَوۡلَـٰدُكُمۡ فِتۡنَةࣱۚ وَٱللَّهُ عِندَهُۥۤ أَجۡرٌ عَظِیمࣱ
"Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika."
[At-Taghābun, 15]
Da li bi te bilo stid kada vidi Poslanik ﷺ koliko ustvari od dunjaluka imaš a kako slabo udjeluješ - znaš koliko sadaka djeluje kao lijek za mnoga stanja ali i dalje ti je ruka stisnuta?
Hoćeš da ti Allah udijeli izliječenje i podijeli izlaz iz tvoga stanja, a ti nisi spreman da velikodušno vratiš Allahu ono što ionako nije tvoje - već ti je Allah podario imetak da vidi kako ćeš postupiti.
Kad legneš u kabur - tad ćeš ionako sve ostaviti.
Kad te kabur stisne - biće ti krivo što si na dunjaluku s imetkom stiskao.
Zar te nije stid Poslanika ﷺ koji je bio najdarežljiviji u Ramazanu da te vidi kako ukoliko daješ - daješ ono što skoro i ne osjetiš, oglušuješ se na akcije prikupljanja onima u potrebi i lijevo i desno, a znaš da preseliš danas da bi dao sve da se vratiš na dunjaluk da učiniš samo još jedno dobro djelo...samo još jedno.
Eto te, živ si - gdje su ti djela?
Hajde djela, nego gdje je to "jedno"?
وَٱلَّذِینَ یَكۡنِزُونَ ٱلذَّهَبَ وَٱلۡفِضَّةَ وَلَا یُنفِقُونَهَا فِی سَبِیلِ ٱللَّهِ فَبَشِّرۡهُم بِعَذَابٍ أَلِیمࣲ
"...Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju."
[At-Tawbah, 34]
يَوۡمَ يُحۡمَىٰ عَلَيۡهَا فِي نَارِ جَهَنَّمَ فَتُكۡوَىٰ بِهَا جِبَاهُهُمۡ وَجُنُوبُهُمۡ وَظُهُورُهُمۡۖ هَٰذَا مَا كَنَزۡتُمۡ لِأَنفُسِكُمۡ فَذُوقُواْ مَا كُنتُمۡ تَكۡنِزُونَ
"Na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo pa njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosana: "Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali."
[At-Tawbah, 35]
Da li bi te bilo stid Poslanika ﷺ kada otvoriš svoj frižider, a ima hrane koja neiskorišteno propada koja je dovoljna za još koje domaćinstvo, a znaš da je on vezao kamenje od gladi - a bojler kojeg nosiš oko struka zbog kojeg ostaješ bez daha i jedva dišeš u namazu, to da ne spominjem.
Poslanik ﷺ nikada nije mješao dva jela za sofrom pa zar bi te bilo stid da vidi deset raznih jela na tvojoj sofri a samo jedan stomak imaš?
"Pa jel' mi haram?"
Ne, nije haram imati lijepe hrane ali je haram biti rasipnik.
Kako da rasipnik pokida vezu između njega i šejtana kada je to uslov pobraćivanja i održavanja "šejtansko-rodbinskih" veza?
إِنَّ ٱلۡمُبَذِّرِينَ كَانُوٓاْ إِخۡوَٰنَ ٱلشَّيَٰطِينِۖ وَكَانَ ٱلشَّيۡطَٰنُ لِرَبِّهِۦ كَفُورٗا
"Zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome itekako nezahvalan."
[Al-Isrāʾ, 27]
Ne osjećaj se usamljen - ovo je bilo stanje mnogih iz prijašnjih naroda kao što se to dešava i dan danas.
Samo je pitanje hoćeš li da budeš dio te obične mase ili hoćeš li da se izdvojiš imanom i da vrijednuješ uputu od Allaha?
Zar te nebi bilo stid da ne ispoštuješ Poslanika ﷺ odabirom da budeš od onih koji su prokockali i ovaj i onaj svijet - a dobro su poznavali pravi put.
كَٱلَّذِينَ مِن قَبۡلِكُمۡ كَانُوٓاْ أَشَدَّ مِنكُمۡ قُوَّةٗ وَأَكۡثَرَ أَمۡوَٰلٗا وَأَوۡلَٰدٗا فَٱسۡتَمۡتَعُواْ بِخَلَٰقِهِمۡ فَٱسۡتَمۡتَعۡتُم بِخَلَٰقِكُمۡ كَمَا ٱسۡتَمۡتَعَ ٱلَّذِينَ مِن قَبۡلِكُم بِخَلَٰقِهِمۡ وَخُضۡتُمۡ كَٱلَّذِي خَاضُوٓاْۚ أُوْلَٰٓئِكَ حَبِطَتۡ أَعۡمَٰلُهُمۡ فِي ٱلدُّنۡيَا وَٱلۡأٓخِرَةِۖ وَأُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡخَٰسِرُونَ
"Vi ste kao i oni prije vas. Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom živjeli, a i vi slatkim životom živite, isto onako, kao što su oni prije vas živjeli, i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela bili poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni su baš gubitnici."
[At-Tawbah, 69]
Mnogi se žale zbog nedostatka snage za ibadete u Ramazanu i padne im na pamet da je to zbog posta.
Ne, to je zbog ne-posta.
Šta je ne-post?
To je kad si žedan i gladuješ od sehura do iftara, a ne postiš.
Kako je moguće da ljudi uvijek imaju snage za prepirkama, svađama, ogovaranjima, bavljenjem s onim što ih se ne tiče, nabadanjima i drugim natezanjima, ali nemaju snage za ibadet?
Možemo satima zikriti ljude, ali se umorimo nakon par stranica Kur'ana?
Ovaj ne-post je razlog što ne možeš postiti kako treba.
وَأَطِيعُواْ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ وَلَا تَنَٰزَعُواْ فَتَفۡشَلُواْ وَتَذۡهَبَ رِيحُكُمۡۖ وَٱصۡبِرُوٓاْۚ إِنَّ ٱللَّهَ مَعَ ٱلصَّٰبِرِينَ
"I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, a Allah je, zaista, uz strpljive." [Al-Anfāl, 46]
Ostaješ bez snage baš zbog ovoga.
Vidi i analiziraj se.
Reci ako nije tako - ja častim.
Rekao je Sufjan bin Husejn: "Spomenuo sam nekog čovjeka po lošem kod Ijas bin Muavije pa me pogledao i rekao: "Jesi li se borio protiv Bizantinaca?" - rekao sam: "Nisam." - pa je upitao: "A protiv Indijaca, stanovnika Sinda i Turaka?" - pa sam rekao: "Nisam" - pa je rekao: "Pa zar su od tebe sigurni i Bizantinci i Indijci i stanovnici Sinda i Turci, a nije siguran tvoj brat musliman?" Nakon toga nisam to više nikad radio."
[El-Bidaje ven-Nihaje 9/336]
Svaki šejtan i zulumćar na ulici i po svijetu je siguran od nas jer kad su oni u pitanju onda smo puni ahlaka a kad su drugi muslimani u pitanju - njih bez ustručavanja uznemiravamo, još za vrijeme posta u Ramazanu?
Čekaj, zar nije šejtanov posao da uznemirava vjernike?
Kako se mi nalazimo u tim djelima?
Muslim bilježi hadis gdje stoji da se
Džennetska vrata otvaraju svakog ponedeljka i četvrtka i biva oprošteno svakom robu koji ne čini širka Allahu ni u čemu osim čovjeku koji je u svađi sa svojim bratom (u vjeri), pa Allah kaže: "Prepustite ovu dvojicu dok se ne pomire, prepustite ovu dvojicu dok se ne pomire, prepustite ovu dvojicu dok se ne pomire."
Zar smo zaboravili da je proklet onaj kome ne bude oprošteno zbog Ramazana po dovi Džibrila na koju je Poslanik aminao?
"Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj ko dočeka Ramazan i ne bude mu oprošteno!“ [Hakim, Bejheki i drugi]
Zamislite ljude puni nade u nagradu zbog Ramazana pa je zbog ovoga sebi upropaste?
Nažalost neki ljudi ne znaju drugačije funkcionisati - tako su naučili, u tome su mnoge šejtane pretekli.
Dosadno im je u životu bez drame i frke.
...بَلۡ هُمۡ قَوۡمٌ خَصِمُون
"...Štaviše, oni su narod svađalački." [Az-Zukhruf, 58]
Muslim bilježi hadis gdje stoji da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
"Vidio sam čovjeka kako uživa u blagodatima Dženneta zbog drveta koje je posjekao i uklonio sa puta jer je smetalo muslimanima."
Pa zar nama nije mnogo preče da uklonimo naše ružne osobine i navike sa puta muslimana - nadajući se Džennetu?
Drvo na putu se nekada može zaobići, a nekada se ne može dalje zbog njega.
Možda će neki ljudi zaobići naše zlo ali nekada zbog tog zla ne mogu da napreduju - uništavamo im ramazansku atmosferu.
Zar nas ne bi bilo stid da nas Poslanik ﷺ vidi kako iskušavamo druge, otežavajući im da se drže Allahovih propisa i granica - ali se brzo naljutimo ako neko pogriješi?
Zar nas ne bi bilo stid Poslanik ﷺ kako vidi da slijedimo šejtana umjesto njega?
وَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يُجَٰدِلُ فِي ٱللَّهِ بِغَيۡرِ عِلۡمٖ وَيَتَّبِعُ كُلَّ شَيۡطَٰنٖ مَّرِيدٖ
"Ima ljudi kao onaj koji se bez znanja raspravlja o Allahu i koji slijedi svakog šejtana buntovnog."
[Al-Ḥadždž, 3]
Nemoj da pravimo izgovore - ne koriste nikome.
وَلَن يَنفَعَكُمُ ٱلۡيَوۡمَ إِذ ظَّلَمۡتُمۡ أَنَّكُمۡ فِي ٱلۡعَذَابِ مُشۡتَرِكُونَ
"Taj dan neće vam koristiti to što ćete u patnji zajedno biti, kad ste zulum činili."
[Az-Zukhruf, 39]
Odrekni se šejtana i njegovih osobina dok nije prekasno.
Ne dozvoli šejtanu da ti razbudi i probudi sve emocije osim kajanja i promjene.
Tebi trebaju tvoja djela - pa vidi koja činiš i gdje te vode.
كُتِبَ عَلَيۡهِ أَنَّهُۥ مَن تَوَلَّاهُ فَأَنَّهُۥ يُضِلُّهُۥ وَيَهۡدِيهِ إِلَىٰ عَذَابِ ٱلسَّعِيرِ
"Za njega (šejtana) je već propisano da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu odvesti.
[Al-Ḥadždž, 4]
Molim Allaha da nam oprosti i da nam olakša da se bacimo na posao u ovim zadnjim danima Ramazana kako sve navedeno nebi nikako bilo dokaz protiv nas.
وَقُلِ ٱعۡمَلُواْ فَسَيَرَى ٱللَّهُ عَمَلَكُمۡ وَرَسُولُهُۥ وَٱلۡمُؤۡمِنُونَۖ وَسَتُرَدُّونَ إِلَىٰ عَٰلِمِ ٱلۡغَيۡبِ وَٱلشَّهَٰدَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمۡ تَعۡمَلُونَ
"I reci: "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna ono što je čulima nedokučivo i ono što je pojavno, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti."
[At-Tawbah, 105]
- Anes M.
t.me/rukjakurs