" HRVATSKI NAROD je jedinstvena, nedjeljiva narodna zajednica čiji korijeni sežu u daleku prošlost. Hrvatski narod je narod sam za sebe, potpuno različit i poseban od svakog drugog naroda, s vlastitim hrvatskim jezikom, vlastitom hrvatskom kulturom i hrvatskim identitetom.
Hrvati su po podrijetlu jedan od najstarijih indoeuropskih naroda. Ime HRVAT i njegovi prvobitni nositelji su indoiranskog tj. drevnog iranskog te još ranijeg indoarijskog podrijetla. Iranohrvati u prvim stoljećima nakon Krista sele iz svoje domovine (prostor Irana i Afganistana) prema Europi te na prostranom euroazijskom prostoru uspostavljaju svoje države - Veliku i Bijelu Hrvatsku.
Na konačno formiranje hrvatskog naroda i hrvatske kulture utjecali su stari prahrvatski INDOIRANSKI elementi, SLAVENSKI elementi, GOTSKI elementi te autohtoni starosjedilački dinarski ILIRSKI, ilirskokeltski te ROMANSKI elementi s današnjih hrvatskih područja. Za vrijeme formiranja prvih hrvatskih državnih tvorevina na obalama Jadrana Hrvati su već potpuno jedinstven i izgrađen narod s jedinstvenom hrvatskom kulturom i hrvatskim identitetom.
Kroz 7. stoljeće nakon Krista i prije, hrvatski narod je kao organizirani, ratnički, pretežito konjanički narod naselio područja između Alpa, Jadranskog mora i rijeke Drine sve do Valone u južnoj Albaniji te na tom području osnovao svoju potpuno samostalnu, slobodnu i nezavisnu Kraljevinu Hrvatsku. Područje Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srijema, Bačke, Banata te Boke Kotorske s Budvom i Barom (današnje crnogorsko primorje) u povijesnom i duhovnom smislu čine jednu jedinstvenu i nedjeljivu DOMOVINU HRVATSKU na čijem području Hrvati i danas žive kao autohton narod.
Hrvati su u velikoj mjeri također naseljavali i područje Karantanske Hrvatske (Slovenije) te Crvene Hrvatske (Crne Gore) sve do Valone u južnoj Albaniji, no u tim krajevima se hrvatsko ime nije održalo kroz duže vrijeme iako su neki Slovenci i Crnogorci i u 20.-om stoljeću bili svjesni svojih hrvatskih korijena. Također su hrvatski banovi kroz 13., 14. i 15. stoljeće vladali područjem između rijeka Drine i Save tj. Mačvom - Mačvanskom banovinom koja se danas nalazi u Srbiji.
Većina današnjih bosanskih muslimana (koji se danas nazivaju Bošnjacima što je turcizirani pokrajinski naziv za bosanske Hrvate) potječe od Hrvata koji su prešli na islam za vrijeme otomanske (turske) okupacije dijela hrvatskih zemalja, a u zasebni narod pod nazivom Bošnjaka su se diferencirali tek krajem 20.-og stoljeća. Većina pravoslavaca u hrvatskim zemljama zapadno od rijeke DRINE je nesrpskog, vlaškog ili hrvatskog podrijetla, a posrbljeni su agresivnim djelovanjem Srpske pravoslavne crkve krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Većina hrvatskih pravoslavaca se sve do 20.-og stoljeća smatrala etničkim ili političkim Hrvatima.
Mnoštvo Hrvata je zbog političkih i gospodarskih razloga izbjeglo u svijet, u europske i prekooceanske zemlje no i dalje su zadržali svoj hrvatski identitet.
SVEHRVATSTVO - sloga, zajedništvo i jedinstvo svih Hrvata u Domovini i izbjeglištvu (iszeljeništvu) je osnovni preduvjet napretka i opstanka Hrvatske. "
Hrvatske zemlje po dolasku Hrvata na prostor između Alpa, Jadrana i rijeke Drine :
- Karantanska Hrvatska (današnja Slovenija)
- Primorska (Bijela) Hrvatska
- Panonska (Posavska) Hrvatska
- Crvena Hrvatska ( Paganija (Neretvanska banovina), Zahumlje, Travunja, Duklja ; prostor današnje Crne Gore, Sandžaka i dijela Albanije )
Republika Hrvatska + Bosna i Hercegovina + Boka Kotorska + Srijem, Bačka i Banat = Domovina Hrvatska
Domovina Hrvatska + Hrvatsko iseljeništvo = Sve naše HRVATSTVO!
" Po Hrvatskom državnom i povijesnom pravu koje je temelj sjedinjena hrvatskih zemalja i ostvarenja potpune hrvatske državne nezavisnosti, na cijelom hrvatskom povijesnom području koje potpada pod Hrvatsko državno pravo te je kroz povijest pripadalo pod hrvatsku krunu živi jedan "politički narod-nacija" - HRVATSKI, bez obzira na vjeru. Hrvatsko državno pravo je temelj izgradnje Hrvatske kao države u kojoj su svi njeni stanovnici "političke hrvatske nacionalnosti" bez obzira na vjeru ili etničko podrijetlo. Osoba također može biti etničkog srpskog ili nekog drugog stranog podrijetla, no ako ima hrvatsko državljanstvo te je podložna hrvatskim zakonima ta osoba je "hrvatske političke nacionalnosti" te mora biti lojalna hrvatskoj državi i hrvatskim nacionalnim interesima. Jedina pravoslavna organizacija koja može skrbiti o duhovnim potrebama hrvatskih pravoslavaca u hrvatskim zemljama zapadno od Drine je HPC - Hrvatska pravoslavna crkva. Većinske religije na hrvatskom povijesnom prostoru su katoličanstvo, islam te grko-istočna (pravoslavna) vjera.
Države, zemlje i pokrajine na koje je danas razdijeljeno hrvatsko državno i povijesno područje su : Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina sa Sandžakom, Boka Kotorska s Budvom, Istočni Srijem i Bačka. "
Ustaša
Ustaša je revolucionarni borac koji se dobrovoljno i svjesno bori za uzvišene ciljeve potpune slobode i samostalnosti hrvatskog naroda i hrvatske države u njenim povijesnim i prirodnim granicama na temelju Hrvatskog državnog prava te ostvarenje socijalne pravde, reda i napretka u slobodnoj Državi Hrvatskoj.
USTAŠA - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) osnovana je 1929. godine kao hrvatska revolucionarna, borbena, urotnička, nacionalistička organizacija s ciljem dizanja oružane, nacionalne hrvatske revolucije te uspostave potpuno nezavisne, samostalne i slobodne Države Hrvatske na hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru od Jadrana do rijeke Drine.
Ustaška organizacija se najlakše može usporediti s Irskom republikanskom armijom (IRA-om), irskom revolucionarnom organizacijom koja se u 20.-om stoljeću borila za slobodu i ujedinjenje Irske ili pak s ustanicima Giuseppea Garibaldia koji su se u 19.-om stoljeću borili za slobodu i ujedinjenje Italije.
Kasnije je UHRO promijenila ime u Ustaša - Hrvatski revolucionarni pokret te još jednom 1941. godine u Ustaša - Hrvatski oslobodilački pokret (U-HOP).
Sama riječ "ustaša" je stara hrvatska riječ koja je stoljećima prije osnutka UHRO-e 1929. godine označavala čovjeka koji ustaje u oružanu borbu s ciljem ostvarenja svojih i narodnih pravica, slobode, samostalnosti i zadovoljenja pravde. Riječ ustaša u jezičnom smislu označava ustanika, pobunjenika, buntovnika, revolucionara, nepokornog, slobodnog čovjeka.
Tradicija hrvatskog ustaštva može se pratiti kroz mnogobrojne hrvatske ustanke kroz povijest, kroz ustanak Ljudevita Posavskog protiv Franaka, borbu Petra Svačića protiv Mađara, Zrinsko-frankopansku urotu protiv Austrijanaca, ustanak Matije Gupca i ustanak Matije Ivanića na Hvaru protiv Mlečana, ustanke hrvatskih hajduka i uskoka, ustanak hrvatskih muslimana u Bosni protiv prevlasti Osmanskog carstva u prvoj polovici 19. stoljeća te Rakovički ustanak Eugena Kvaternika koji je bio uzor svim budućim ustaškim pokoljenjima.
Ustaška misao ne dijeli Hrvate po staležu (klasi) niti po vjeri (Ustaše su svi Hrvati, katolici, muslimani, pravoslavci, protestanti) te se zalaže za potpunu jednakopravnost svih vjerskih skupina u hrvatskim zemljama te posvemašnje ujedinjenje cjelokupnog hrvatskog naroda i svih hrvatskih zemalja (danas razdijeljenih na Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu - Sandžak, Istočni Srijem, Bačku i Banat te Boku Kotorsku s Budvom).
" U Ustaškom pokretu nema razlike između staleža, nema razlika vjerskih, jer nas sve spaja samo dobro naroda, opstanak i sigurnost države. Spajaju nas rad, borba i ustaška načela, u kojima je sažeto sve, što jedan narod može sebi želiti. "
(Poglavnik dr. Ante Pavelić)
Svečana himna ustaša je pjesma "Ustaška pjesma" tj. "Puška puca", a koračnica "Ustaška koračnica" tj. "Ustaška se vojska diže."
Ustaški znak sastoji se od velikog plavog slova U unutar kojeg se nalazi plamteća bomba srebrne boje s crvenim plamenom, a na bombi se nalazi maleni štit s hrvatskim povijesnim grbom koji započinje prvim srebrnim (bijelim) poljem.
Za ustašu nema mira, nema počinka, nema i ne smije biti nekog promatranja iz prikrajka.
Ustaša radi i bori se, uvijek djelatno, uvijek u prvim redovima. Za ustašu postoje iznad svega Hrvatski Narod i Država Hrvatska i u njoj rad i red.
Ustaša je čovjek slobode, čovjek nezavisnosti, čovjek pravde, čovjek koji ne prihvaća tiraniju i nepravdu već se protiv nje uvijek spremno bori u prvim redovima. Ustaša je, kao što samo ime ustaša kaže, ustanik, buntovnik, pobunjenik, revolucionar koji ustaje protiv tiranije, protiv nepravde, a sve za sreću i budućnost hrvatskoga naroda i njegova narodna, državna i ljudska prava.
Ustaška borba temelji se na ustaškim načelima, koja je postavio Poglavnik 1. lipnja 1933. u Glavnom Ustaškom Stanu. Poglavnik je u 17 točaka ustaških načela ovjekovječio sve misli i sve želje Hrvata, sve što hrvatski narod traži i očekuje od svoje države. Ustaška su načela stoga evanđelje, vjerovanje svakog Hrvata, a život po njima znači narodnu sreću, društvenu pravdu, narodno poštenje, znači sretnu i čestitu budućnost Hrvatskoj i hrvatskom narodu.
Život ustaše mora se temeljiti na ustaškim načelima, pa tko se njih ne drži u svome javnom i privatnom životu, nije ustaša.
Ustaša je čovjek iz naroda, hrvatskog naroda. On je dijete seljačko i radničko, potomak seljačkih i težačkih ustanika Matije Gupca i Matije Ivanića. Stoga ustaša nikada ne smije zaboraviti na svoj dom i na svoju obitelj. Ustaša uvijek mora biti uljudan i pristupačan i nikada ne smije zaboraviti, da su seljak i radnik temelji hrvatske države, koji svojim radom drže, a svojim mišicama brane hrvatsku državu.
Website: https://rebrand.ly/oslhrv