Vez crnogorskog nasljeđa u Zagrebu

21. Lučindanski susreti - 25. X. 2019.

Kino sala Studentskog centra

Autor: Pozitivne stvari

 

U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” – Zagreb, a pod pokroviteljstvom gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, održani su 21. Lučindanski susreti. Grad gost ove godine bio je Kolašin predstavivši svoje umjetničko stvaralaštvo.

Kod crkve Sv. Marka. Foto: KUD "Mijat Mašković".

 

Koncept kulturno umjetničkog programa bio je baziran na plesno-muzičkom nasljeđu kolašinskog kraja koje je predstavio KUD “Mijat Mašković”, a  protkan je nastupom instrumentalaca Škole za osnovno muzičko obrazovanje, članova Kolašinskog amaterskog pozorišta i glumaca Đorđija Tatića i Nikole Liće Šćepanovića. U redovima koji slijede pročitajte šta su sve Kolašinci prikazali na ovom vrlo emotivnom nastupu.

Nađa Grdinić, učenica IX razreda u klasi  Dražena Jokovića i dobitnica trinaest prvih nagrada i tri druge na državnim i međunarodnim takmičenjima na gitari je izvela kompozicije „Estudio“ (A. Barios) i „Gigue“ (S. L. Veiss). Gala Dulović, učenica VIII razreda u klasi Danice Korać, dobitnica dvadeset jedne prve nagrade, dvije druge i tri treće na državnim i međunarodnim takmičenjima odsvirala je Nokturno u cis-mollu (F. Šopen).

    

Glumac Đorđije Tatić, koji je bio i medijator programa, kazivao je stihove Mijata Maškovića „Planina zove“.

"Noćas su zakliktali nemiri kao u jesen zloglasne ptice

I širine, drage širine, zalepršale buđenjem, ko divljinama planinsko cvijeće,

S rumenog vidokruga zamahale daleke šume širokom sjenkom

I tako zvjezdana pruga u viru palila svijeće..."

Đorđije Tatić. Foto: Željko Živković.

 

 To je bio sjajan uvod za dio na koji je publika najemotivnije reagovala. Naime, Nematerijalno kulturno dobro „Tradicionalne igre kolašinskog kraja“ čiji je nosilac KUD „Mijat Mašković“, u potpunosti je opravdalo taj status. Rekonstruisani petrovdanski običaji, zdravice, svirke na diplama i svirali i arhaični biraći plesovi smjenjivali su se uz anegdote iz tradicionalne kulture.

 

"Moj dragane, cvijet plavi,

brzo li me zaboravi."

 Pletenje petrovdanskih vijenaca.Foto: Ž. Živković.

 

 Ogledalo - Igra sa sjednika. Foto: Ga-ga.      

 

Trad. ples po crnogorski - sa nevjestom. Foto: Ga-ga.

Moglo se saznati kako su se u Crnoj Gori nekada birao bračni partner i kako su djevojke „otimane“ uz dogovor, a sve kroz naraciju glumca Nikole Liće Šćepanovića i Davora Sedlarevića.

 

"Da ti rečem nešto..."                                        

Nikola Lića Šćepanović i Davor Sedlarević. Foto: Ga-ga. 

"Tvoja beša na more kovana,

kovale je četir' kujundžije..."

Nađa Jeknić. Uspavanka. Foto: Ga-ga.

 

Trad. ples U Vukića Brankovića. Formacija koja dosad nije zabilježena u etnokoreološkim istraživanjima. Foto: Ž. Živković.

Ženska pjevačka grupa KUD-a, kao jedna od najboljih pjevačkih grupa u regionu, pjesmom crnogorskih kolonista „Crna Goro nadaleko“ do suza je dovela pojsetioce. Potom se muzičko nasleđe iskazalo i kroz sevdalinku „Sejdefu majka buđaše“ u zanimljivoj savremenoj obradi koju je maestralno izvela Tijana Rakočević.

 

Ženska pjevačka grupa na tonskoj probi. Foto: Ga-ga.

... A mnogo se naroda odselilo, usled nemaštine, bolesti i ratovanja, ali su u svoj novi kraj odnijeli i neke stare navike: selima su davali nazive prema svome rodnom mjestu, a pjesmom su ponovo iskazivali tugu za zavičajem i ljubavima. Pjevala mi je jedna baka, u jednom selu na kraju svijeta, pored čarde i beskrajnog žita u ulicama gdje valjda samo starosjedioci razlikuju velike kuće... poznah je po koraku da je odavde, a po glasu – rekao bih da nikad nije ni otišla... zapjeva mi, onako ponosno – a sjetno:

"Crna Goro, nadaleko, u tebe mi osta neko!"

 

Tijana Rakočević. Foto: Ga-ga.

 

Ženska pjevačka grupa. Foto: Ga-ga     

Muška pjevačka grupa predvođena najstarijim članom KUD-a i kazivačem Vladislavom Medenicom svoju vještinu dočarala je brojalicom „Što 'no prvom večerasmo“.

"Što desetom večerasmo?

Deset dinja, devet dunja,

osam vola ispod kola,

sedam koza, šes' ovaca,

pet pataka. četir' guske,

tri grlice, dva goluba,

oj, jednu 'ticu prepelicu!"

 Muška pjevačka grupa: Foto: Ga-ga.

Glumci KLAP-a Marijana Veletić i Andrija Mirović segmentom iz predstave „Jelena Savojska“ po tekstu Obrada Nenezića i u režiji Snežane Šćepanović Đurasović podsjetili su na legendu o ljubavi crnogorske prinzece Jelene i knjaževog perjanika.

Marijana Veletić i Andrija Mirović. Scena iz predstave "Jelena Savojska". Foto. Ž. Živković.

Kulminacija programa uslijedila je kroz crnogorsko kolo koje je uz zaboravljene riječi „Ovo kolo nek ne krene, dokle knjaza ne spomene“ ponovo izveo KUD „Mijat Mašković“. Na staru vasojevićku pjesmu „Tanko poju za gorom đevojke“ nadovezalo se igranje kola trusa ili šutke koje je i jedino mještovito kolo u Crnoj Gori čija je muzička pratnja isključivo ritam koraka. Kolom na kolu uz odjavnu zdravicu zaključen je ovaj dan kolašinskog umjetničkog stvaralaštva.

"I u ovom našem kolu Bog da živi knjaz Nikolu!"

 Kolo na kolo.Foto: Ga-ga.

 Većina elemenata bogatog nasljeđa Rovaca, Morače i vasojevićkog kraja koji gravitira Kolašinu znalački je uvezana u skladnu cjelinu sa ciljem da se baci novo svijetlo na pomalo zaboravljenu kulturu ove regije. Stari načini pjevanja i igranja odjeveni u neophodno scensko ruho podsjetili su zašto se Kolašin sa pravom smatra centrom starih crnogorskih igara i pjesama. Savremeno stvaralaštvo i vještine u djelanju učenica Muzičke škole i gulmaca KLAP-a takođe su potvrdili da u Kolašinu postoji i jaka stvaralačka energija.

"Bog vas sačuvao od groma strijele,

psa garova, čovjeka lažova,

od tuđe užine i rđave družine!

Svak vam kući dolazio igrajući, pjevajući, a od kuće odlazio srca vesela!"

 Nikola Lića Šćepanović zdravicom se zahvaljuje domaćinima. Foto: Ž. Živković

Prema riječima gledalaca Lučindanskih svečanosti ovo je bilo do sada najoriginalnije predstavljanje nekog crnogorskog grada u Hrvatskoj.